O novcu



Novac je meni zazorna, sumnjiva stvar.
Gledajući njegovu tužnu povijest, očigledno je da mami na grijeh i opačinu preko granice zamislivosti.
Krenimo od zgrtanja, kao najočiglednijeg promašaja - većina ljudi pod nebeskom kapom je žrtva nečije gladi za novcem: trpe beznađe, besmisao, zapuštenost, glad, bolest..., a sve zato što si je netko dao pravo da ih liši ljudskog dostojanstva i učini ih pukim sredstvom svoga bogaćenja. Oni koji se beskrupulozno bogate u konačnici na ovaj ili onaj način dovedu i sebe i svoje obitelji do propasti.
Postoji još jedan aspekt prokletstva novca, a to je odnos štovanja i vjere u njegovu moć. Toj su zabludi podložni svi imovinski slojevi društva, a svaka država je potiče kao osnovni instrument manipulacije i discipliniranja građana. Riječ je o razvijanju nakaradne svijesti gdje se čovjek boji dati napojnicu, milodar, poklon ili pozajmicu, bojeći se gubitka po sebe. Upravo je komično kako se ljudi natprosječnih primanja boje “izgubiti” šaku kovanica, istodobno kupujući automobile i trošeći na putovanja i izlaske.
Možda će netko reći da treba gledati na svaku kunu, ali ja kažem: “Onome čovjeku kojemu je teško dati bližnjemu u nevolji sitniš ili svoticu - svejedno je da li je molitelj živ ili mrtav!” - a nad time se valja zamisliti.
Natrag na početnu stranicu
www.000webhost.com