O računalima



Računala su u zadnjih dvadesetpet godina postala nezaobilazan alat u gotovo svakome poslu. Da li su baš uvijek neophodna, ili čak korisna, promišljat ću u ovom tekstu.

Odmah na početku valja naglasiti da su računala pružila neslućene mogućnosti napretka malobrojnim pametnim ljudima čvrsta karaktera, koji iz njih izvlače samo ono dobro. A što je s ostalima?

Po svemu sudeći, kompjutori imaju katastrofalan utjecaj na djecu, i to na više načina: Predstavljaju neodoljivu igračku, djeci dražu od svih drugih, koja ih veža za stolac otuđujući ih od zdravog rastrčanog djetinjstva. S druge pak strane, mislim da uopće nije diskutabilno da evolucijski nismo pripremljeni za zurenje u točku uz pomicanje jednog ili najviše dva prsta inače mirujućeg tijela. Takav stil života mora da je osobito poguban u razvojnoj fazi života čovjeka. Nije naodmet spomenuti da igranje računalnih igrica svakodnevno oduzima mnogo vremena prosječnom djetetu (riječ je o satima) koje bi se moglo mnogo pametnije iskoristiti.

Računala sirenskim zovom zavode ljude, pa posrnule osobe stotine sati godišnje gube na razmjenu nevažnih informacija na društvenim mrežama, internetsko žutilo ili pornografiju.

Jedan prijatelj moga oca jednom je duhovito rekao da je posve očigledno da su računala neophodna znanstvenim institutima i skladištarima - prvima za simuliranje modela s velikim brojem računskih operacija, a drugima za praćenje stanja na golemim skladištima sa stotinama tisuća artikala. “Ali zašto obične ljude siluju s tom glupošću?”, pitao se taj čovjek.

Ako uzmemo u obzir da čak Paul Allen, suosnivač Microsofta, priznaje da nije mogao dokučiti koji bi bio razlog za ulazak računala u domove, vrijedi se zapitati o smislu svega toga... (Nastavak slijedi)

Natrag na početnu stranicu
www.000webhost.com